Sveta Klara rodila se 1193. godine u Asizu, gradiću u umbrijskoj dolini u Italiji, od oca Favaronea di Offreduccio i majke Hortulane, koji su bili plemićkog podrijetla.
Čim je stasala do djevojačke dobi trebala se, po želji obitelji, bogato udati. Međutim, Klara nije pristajala na te nagodbe i planove drugih s njezinim životom. Dirnuta propovijedanjem i načinom života Franje Asiškoga, odlučila je svoj život potpuno predati Gospodinu. Usprkos društvenom jazu koji je dijelio plemićku kći od građanskog sina veletrgovca, mlada je Klara živo pratila sve što se odnosilo na Franju: pristizanje prvih drugova, život krajnjeg siromaštva, ljubav prema svakom čovjeku, časove molitve i duga bdijenja te goruće riječi Franjina propovijedanja. Više se puta potajno s njim sastala i progovorila o svojem srcu koje je željelo slijediti Krista na novi način.
U Franji i njegovim drugovima prepoznala je Klara svoj poziv na koji ju je Franjo poticao da se velikodušno odazove. Na Cvjetnicu 1211. Klara je potajno napustila obiteljsku kuću i otišla u crkvicu Svete Marije od Anđela (Porcijunkulu), gdje su je primili Franjo i njegova braća. U znak odricanja od svijeta, Franjo joj je odrezao kosu te je zaodjenuo priprostim franjevačkim habitom. Tako se Klara te noći pridružila Franji i njegovoj braći u istom idealu: živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.
Kratko nakon tog događaja, po Franjinu savjetu, Klara se zatvorila u klauzuru samostana svetog Damjana, gdje je, zajedno s pridošlim sestrama, provodila strogi pokornički život. Franjo je njoj i njezinim sestrama dao oblik života te im obećao duhovnu pomoć i posebnu skrb.
Broj Klarinih sljedbenica s vremenom je sve više rastao. I najuža rodbina slijedila je njezin primjer: osim sestara Janje i Beatrice, u samostan je došla i majka Hortulana.
Klara je silno željela sačuvati način života u kojem je opsluživanje posvemašnjeg siromaštva bilo na prvom mjestu. Budući da su Pravila koja je Sveta stolica u međuvremenu nametala za Klaru i njezinu zajednicu bila neprihvatljiva, Klara se dala na pisanje vlastitog Pravila. To Pravilo je bulom Solet annuere od 9. kolovoza 1253. potvrdio papa Inocent IV. Klara je tako postala prva žena u dotadašnjoj povijesti Crkve koja je napisala Pravilo, a Sveta ga stolica odobrila. Samo dva dana poslije, 11. kolovoza, umrla je držeći potvrđeno Pravilo u rukama.
Dvije godine nakon smrti, 15. kolovoza 1255., Klara je upisana u popis svetaca.
